Ilić Oriovčanin, Luka, hrvatski pjesnik i etnolog (Oriovac, 15. X. 1817 – Novska, 4. II. 1878). Studirao bogosloviju u Zagrebu. Zaređen 1843. te je bio kapelan u slavonskim župama, vojni svećenik u Italiji i Madžarskoj i župnik u Mačkovcu i Novskoj. Kao zagrebački sjemeništarac bio je član Narodnoga ilirskoga sjemenišnog društva, te objavljivao prigodnice u Danici i Kolu (dio je uvršten u zbirku Slavonske varoške pjesme, I–IV, 1844–47), gdje je objavljivao i slavonske narodne pjesme, običaje i vjerovanja.

Zapise je objedinio u knjizi Narodni slavonski običaji (1846), koja se smatra prvom hrvatskom široko zasnovanom usporednom etnološkom studijom. Objavio je i biografiju Baron Franjo Trenk i slavonski panduri (1845). Također je imao značajnu ulogu u stvaranju osnova za proučavanje i zaštitu spomenika u Hrvatskoj, budući da je on prvi dokumentirao kulturnu baštinu Slavonije, čime je započeo konzervatorski rad na ovome području (započelo je njegovim djelom Starožitnosti kraljevstva Slavonije). 

Luka Ilić se i zadnjih godina života bavio arheološkim iskapanjima, proučavanjem povijesti slavonskih gradova i sela, pisao je povijest Vojne krajine i Pančeva, te je sredio numizmatičku zbirku i pisao numizmatička djela koja su ostala u rukopisu. U Novskoj je bio župnik od 20. lipnja 1872., gdje je umro 1878. nakon duže bolesti, a tu je i pokopan.